Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
Svet
sumraka
Blistajući na nebu posle zalaska Sunca kao " večernja
zvezda " ili pre izlaska
Sunca kao " zvezda zornjača ", planeta Venera je svojim sjajem oduvek
privlačila pažnju čoveka. Nazivali su je " ogledalom boginja
", alhemičari je smatrali
simbolom bakra, astronomi znakom petka, a drevni biolozi simbolom
ženskog pola. Venera je Zemlji
najbliža planeta, ali se o njoj još uvek malo zna: osvetljenu stranu nam pokazuje
baš kad
su uslovi za njeno posmatranje loši, a kada se nađe u položaju za dobro posmatranje ona
nam okrene tamnu stranu. Osim toga pokrivena je gustom atmosferom. Prečnik Venere
dostiže
12100 km, masa je 0, 84 Zemljine. Oko Sunca se okreće u skoro pravilnom krugu i to brzinom
od 35 km u sekundi ( Zemlja 30 km u sekundi ) . Po svim osobinama Venera je
slična Zemlji
- zbog čega je i nazivaju " sestra Zemljina " - ali
sličnost tu i prestaje.
Sastav atmosfere, temperatura i atmosferski pritisak su dosta
drugačiji. Do tih saznanja
se došlo pomoću ruskih međuplanetarnih automatskih stanica iz serije" Venera
" i američkoj sondi " Mariner - 10 ", mnogim radio-astronomskim merenjima. Podaci koje je na
Zemlju emitovalo pet stanica tipa " Venera " pokazuju da je atmosfera planete
veoma gusta i topla, a da se pretežno sastoji od ugljen dioksida (
ugljenik-4-oksid; CO2 ) i to 90-95%, dok kiseonika ima svega 0, 5%, vode 1,
6%, a azota oko 2%. Gustina atmosfere je 60 puta veća nego na Zemlji, temperatura je
300-500 oC, a atmosferski pritisak je skoro 100 puta
veći nego na Zemlji.
Oblaci i ovako gusta atmosfera upijaju sunčevu svetlost tako da u toku dana na Veneri
vlada sumrak. Vidljivost je zato smanjena i rasipanjem molekula svetlosti u njenoj gustoj
atmosferi - što podseća na naše najgušće magle. Po svemu
sudeći osnovni
razlog tako visokoj temperaturi i pritisku je mala udaljenost od Sunca.
Među predloženim
teorijama najveću pažnju zaslužuje model sa takozvanim " efektom staklene
baste ": Venerina atmosfera se ponaša kao stakleni krov,
propušta Sunčeve zrake i
toplotu ali ih ne odaje. Na njoj veliku količinu toplote
zadržava i ugljen dioksid i male količine vodene pare. Ne treba zaboraviti ni
činjenicu a u toplotnom režimu Venere ima
ulogu i njena unutrašnja toplota, odnosno velika vulkanska i radiaciona aktivnost planete.
Ovu pretpostavku potvrđuju radio-teleskopski snimci i kompjuterske analize: radarski zraci
emitovani sa Zemlje i primljeni natrag sa Venere pokazuju mnoge kratere,
čija mala dubina
pokazuje da je kora planete još uvek dinamična ( erupcije, erozije, radioaktivno
raspadanje, jaki vetrovi. . . ) . Temperatura na
površini
Venere premašuje tačku topljenja mnogih elemenata koji se nalaze na Zemlji u
čvrstom
stanju; olovo se topi na 232, a cink na 420 oC. Otuda je
moguće da na Veneri -
iako je " Venera 8 " sletela na relativno čvrsto tlo - postoje i
reke i jezera u
kojima ključaju metali, a mnogi elementi se nalaze u gasovitom stanju ( sumpor, jod i
živa
). Venera bi za ljude očigledno bila negostoljubiv svet. Iako je neizvesno kada će čovek tamo stići, i sada postoje grandiozni naučno-tehnološki projekti za pretvaranje venerinog pakla u - cvetne bašte. Americki naučnik Karl Sagan je predložio da se na više godina pre sletanja čoveka na Veneru na njenu površinu izbace semena raznih biljaka ot_ih na visoke temperature. Ruski naučnici su izneli projekat za stvaranje" čardaka ni na nebu ni na Veneri": na visini od 50 km od površine temperatura je samo 25 stepeni a atmosfera je razređenija. Koristili bi se dirižabli i baloni, a zatim i lebdeće platforme koje bi se tokom vremena pretvorile u oaze sa Zemlje.
|